Natječajno rješenje uspostavlja jednostavnu i jasno čitljivu urbanističku organizaciju u kojoj su sportski sadržaji raspoređeni kao niz autonomnih volumena unutar prostranog parkovnog krajolika. Umjesto težnje formalnom spektaklu, kompozicija se oslanja na neposrednost, racionalnost i prostranost javnih prostora. Konept predviđa velike zelene površine između pojedinih sadržaja i omogućuje da se kompleks doživljava kao otvoreni sportski park, a ne kao skup zatvorenih građevina. U anketnoj zoni topografija, postojeće drveće i novi zeleni koridori povezuju sportske sadržaje, javne trgove, Borongaj i Maksimir u kontinuirani sportski krajolik.

Kompaktan pravokutni volumen obavijen je laganom metalnom ovojnicom koja filtrira dnevno svjetlo, prikriva složen unutarnji program i stadionu daje miran i jedinstven identitet. Transparentno prizemlje, četiri ravnopravno dostupna ulaza i niz međuprostora rastvaraju granicu između grada, stadiona i parka Maksimir, dok je gledalište djelomično ukopano u teren kako bi se smanjio njezin vizualni utjecaj.

Stadion je zamišljen kao kompaktna i introvertirana arena snažne unutarnje atmosfere. Gledalište i kontinuirani krov tvore racionalnu cjelinu utilitarnog karaktera, a neprekinuta krovna ploha koncentrira doživljaj gledatelja i intenzivira sportski događaj. Vanjski sustav stubišta obavija stadion i postaje njegov glavni arhitektonski motiv, dok tanka metalna ovojnica objedinjuje različite komunikacijske, konstruktivne i programske slojeve u apstraktan volumen. Propusno interaktivno pročelje istodobno filtrira svjetlo i djelomično otkriva kretanje iza ovojnice, stvarajući promjenjivu sliku građevine.

Projekt pokazuje visok stupanj funkcionalne racionalnosti i jasno razdvaja tokove publike, sportaša i tehničkih sadržaja. Njegova geometrijska jednostavnost podupire razumljivu organizaciju, ekonomičnu konstruktivnu logiku i prilagodljivost budućim načinima korištenja. Krajobraz nije tretiran kao dekorativna pozadina, nego kao vezivno tkivo koje povezuje autonomne volumene i prostoru daje karakter svakodnevno dostupnog javnog kompleksa.

Vrijednost prijedloga leži u njegovoj mirnoj, racionalnoj i dosljednoj arhitekturi, snažnoj atmosferi unutarnje arene te jasnom odnosu jednostavnih volumena i prostranih parkovnih površina. Istodobno, introvertirani karakter stadiona i njegova apstraktna metalna ovojnica umanjuju neposrednu vezu između unutarnjeg života građevine i okolnog javnog prostora.