Dinamična ovojnica sastavljena od istaknutih metalnih kubusa obavija stadion poput trodimenzionalnog mozaika, stvarajući promjenjivu siluetu koja se mijenja ovisno o kutu gledanja i osvjetljenju. Iza razvedenog vanjskog sloja ostaju vidljivi ostakljeni javni sadržaji i unutarnji ophodi, dok noćna rasvjeta dodatno naglašava dubinu fasade. U anketnom dijelu stadion, dvorane, atletika i prometni sustavi povezuju se mrežom javnih trgova, zelenih površina i pješačkih pravaca između Maksimira i Borongaja.

Za drugi krug ocjenjivački sud utvrdio je dodatne kriterije vrednovanja. Oni su obuhvaćali urbanistički koncept, kvalitetu i provedivost prijedloga, integraciju građevina i javnih prostora te organizacijske i oblikovne karakteristike pojedinih građevina, s posebnim naglaskom na prijedlog stadiona.

Generičke ili pretjerano ekspresivne konstrukcije, koje snažno određuju identitet stadiona, ali su zahtjevne u pogledu izvedbe ili troškova, ocijenjene su manje primjerenima zadanom programu i kontekstu. Slično se odnosilo na materijale zahtjevne za održavanje te pretjerano oslanjanje na vegetaciju unutar stadiona.

Važan kriterij eliminacije bila je i mogućnost fazne izgradnje, uz istodobno prepoznavanje arhitektonske kvalitete artikulacije programa.