Eliptični stadion oblikovan je kao lebdeća forma čiji se konkavni profil blago uzdiže na krajevima i stvara laganu, krilatu siluetu iznad otvorenog javnog ophoda. Prema van se naginje zeleni prsten pročelja, dok radijalni kabelski krov usmjerava zvuk publike prema terenu i naglašava kompaktnost tribina. U anketnom dijelu obitelj eliptičnih sportskih paviljona raspoređena je unutar produženog Maksimirskog parka, povezana zelenim sjever–jug nasipom, trgovima, vodenim sustavima i pristupom prema Borongaju.

Za drugi krug ocjenjivački sud utvrdio je dodatne kriterije vrednovanja. Oni su obuhvaćali urbanistički koncept, kvalitetu i provedivost prijedloga, integraciju građevina i javnih prostora te organizacijske i oblikovne karakteristike pojedinih građevina, s posebnim naglaskom na prijedlog stadiona.

Generičke ili pretjerano ekspresivne konstrukcije, koje snažno određuju identitet stadiona, ali su zahtjevne u pogledu izvedbe ili troškova, ocijenjene su manje primjerenima zadanom programu i kontekstu. Slično se odnosilo na materijale zahtjevne za održavanje te pretjerano oslanjanje na vegetaciju unutar stadiona.

Važan kriterij eliminacije bila je i mogućnost fazne izgradnje, uz istodobno prepoznavanje arhitektonske kvalitete artikulacije programa.