Stadion je gotovo u cijelosti utopljen u uzdignuti parkovni teren, iz kojeg se pojavljuje tek kružni javni prsten s laganom membranskom konstrukcijom i velikim središnjim okulusom. Radijalni kabeli povezuju napeti donji i tlačeni gornji prsten, dok rez prema sjeveru otvara tribinsku zdjelu prema Maksimiru. U anketnom dijelu krajolik se nastavlja prema jugu kroz livadne krovove, vijugave promenade i sportske sadržaje ugrađene u topografiju, povezujući park, Svetice i Borongaj.

Za drugi krug ocjenjivački sud utvrdio je dodatne kriterije vrednovanja. Oni su obuhvaćali urbanistički koncept, kvalitetu i provedivost prijedloga, integraciju građevina i javnih prostora te organizacijske i oblikovne karakteristike pojedinih građevina, s posebnim naglaskom na prijedlog stadiona.

Generičke ili pretjerano ekspresivne konstrukcije, koje snažno određuju identitet stadiona, ali su zahtjevne u pogledu izvedbe ili troškova, ocijenjene su manje primjerenima zadanom programu i kontekstu. Slično se odnosilo na materijale zahtjevne za održavanje te pretjerano oslanjanje na vegetaciju unutar stadiona.

Važan kriterij eliminacije bila je i mogućnost fazne izgradnje, uz istodobno prepoznavanje arhitektonske kvalitete artikulacije programa.