Izložena konstrukcija i četiri jasno artikulirane tribine oblikuju stadion kao otvoreni urbani okvir oslonjen na aktivni podij koji sadrži javne programe, ulaze i ozelenjene terase. Sjeverna tribina kombinira kontinuirani zid navijača s natkrivenim javnim prostorom okrenutim prema parku Maksimir, dok istočna strana integrira glavnu i trening-tribinu. U širem obuhvatu sportski sadržaji grupirani su uz pješački bulevar koji povezuje Maksimir s Borongajem kroz livade, rubove šume, vrtove i krajobrazne sustave zadržavanja vode.

Urbana vrijednost prijedloga osobito je vidljiva u iznimno kvalitetnom krajobraznom projektu. Park Maksimir produžuje se prema jugu kroz prostrane livade, rubove šume, vrtove, infiltracijske bazene i pješačku promenadu u smjeru sjever–jug. Krajobraz se ne tretira kao rezidualni prostor između građevina, nego kao primarna infrastruktura koja povezuje sportske programe, znatno povećava udio javnih zelenih površina i uspostavlja novo urbano središte. Sustav otvorenih prostora omogućuje javni život tijekom cijelog dana, dok aktivirano podnožje stadiona oblikuje niz javnih prostora i terasa dostupnih i izvan režima sportskih događanja.

Stadion je zamišljen kao društvena infrastruktura, a ne kao zatvoren monumentalni objekt. Njegova temeljna kvaliteta proizlazi iz snažne dvojnosti: aktivna javna baza usmjerena je prema gradu i parku, dok je racionalna stadionska struktura podignuta iznad nje i intenzivno aktivirana tijekom utakmica. Takva hibridna organizacija unutar jedne jasne i demokratične strukture povezuje dva naizgled suprotstavljena programa – svakodnevnu javnu palaču za navijače i građane te suvremeni hram sporta.

Arhitektura je antimonumentalna, otvorena i izravna. Eksponirana konstrukcija i sirova materijalnost evociraju kvalitete nekadašnjeg stadiona i prevode ih u ekonomičan i prilagodljiv suvremeni sustav. Forma ne proizlazi iz autonomne skulpturalne geste, nego iz društvene aktivnosti, kretanja i korištenja prostora. Zapadna tribina djeluje kao urbana fasada kompleksa, dok uzdignuta javna baza posreduje između pješačkog mjerila i monumentalnosti tribina. Racionalan konstrukcijski i izvedbeni model, lokalno prilagođena vegetacija te krajobrazni sustavi jednostavni za održavanje uvjerljivo povezuju ekonomičnost i održivost.

Slabija strana prijedloga relativno je skromna artikulacija sadržaja ispod južne tribine. Za razliku od uvjerljive otvorenosti i robusnosti ostalih strana stadiona, njezin gornji dio poprima karakter konvencionalne poslovne zgrade, čime se djelomično slabi jedinstvo glavne arhitektonske ideje.