Opis rada

Kupola obavija stadion kao propusna klimatska ovojnica, jasno odvojena od gledališta kružnim aktivacijskim prstenom koji sadrži javne i servisne programe, ophode i prostore okupljanja. Podnožje i vitki vodotoranj dodatno definiraju siluetu kompleksa i pojačavaju njegovu prisutnost unutar lokacije. U širem obuhvatu sportske dvorane i atletski sadržaji stapaju se s ozelenjenim humcima, jezerima i vijugavim stazama, dok se fragmenti srušenih građevina ponovno koriste u krajobrazu kao dio novog parkovnog sustava koji se proteže prema Borongaju.

Ocjena žirija

Prijedlog razvija stadion kao „kuću unutar kuće“ i „grad unutar grada“ – mikrokozmos programa i prostora smještenih ispod propusne klimatske kupole. Središnja figura golemog mjerila djeluje poput urbane košnice: kompaktno gledalište oblikuje intenzivnu društvenu jezgru, dok je vanjska ovojnica zamišljena kao zaštitna, ventilirana i prilagodljiva klimatska opna. Između tih dviju struktura nastaje kružni aktivacijski prsten kao prijelazni prostor između stadiona, parka i grada.

Urbanistički koncept temelji se na zrcaljenju Maksimira i stvaranju kontinuiranog klimatskog krajobraza. Preostali sportski sadržaji ugrađeni su ispod ozelenjenih humaka i organizirani oko jezera, vijugavih staza i pristupačnih krovnih pejzaža, čime arhitektura u velikoj mjeri postaje podređena topografiji. Stadion snažne prisutnosti, apsolutne forme i pamtljive siluete uspostavljaju novu središnju figuru cijelog prostora.

Posebna kvaliteta projekta njegov je iznimno razrađen pristup održivosti i klimatskoj regulaciji. Heksagonalna ovojnica odgovara na orijentaciju, osunčanost i zahtjeve ventilacije, dok krajobraz djeluje kao infrastruktura za hlađenje, zasjenjenje, upijanje oborinskih voda i povećanje bioraznolikosti. Strategija kružnog gospodarenja dodatno uključuje ponovnu uporabu materijala postojećeg stadiona, čime održivost istodobno postaje tehnološko, ekonomsko i kulturno načelo. Jedinstvena forma artikulirana je u odnosu na program i okolišne uvjete, dok unutrašnjost funkcionira kao kolaž jednako pažljivo razmotrenih elemenata.

Prijedlog je konstrukcijski i tehnološki izrazito ambiciozan. Dvostruki sustav gledališta i goleme kupole, zajedno s iznimnim mjerilom nosive konstrukcije, otvara pitanja ekonomske izvedivosti, održavanja i dugoročne racionalnosti korištenja. Mjestimice monumentalna konstrukcija dominira unutaršnjim prostorima i samim stadionom, dopuštajući klimatskoj ovojnici da postane izraženija od programa koje bi trebala objediniti. Unatoč tome, projekt predstavlja izrazito koherentnu, pamtljivu i tipološki ambicioznu viziju stadiona kao klimatski reguliranog urbanog mikrokozmosa.

Izvor teksta: Prilog III. Opisne ocjene i grafički prilozi natječajnih rješenja — Arhitektonski natječaj za stadion Maksimir i SRC Svetice ↗