Stadion je uzdignut unutar parka, pri čemu su teren i donji prsten gledališta ukopani u oblikovani teren, dok se iznad njih uzdiže lagana transparentna konstrukcija gornjih tribina i krova. Baza stadiona oblikovana je kao kontinuirana topografija. U anketnoj zoni sportski su sadržaji smješteni uz rubove, čime se oslobađa središnja pješačka os koja povezuje Maksimirsku ulicu, sportske dvorane, atletske sadržaje i javni trg iznad terminala Borongaj.

Prijedlog oblikuje stadion kao veliku horizontalnu nadstrešnicu koja lebdi iznad umjetne topografije. Veći dio programa ugrađen je u uzdignutu parkovnu topografiju, dok kružna natkrivena promenada iznad nje stvara novu javnu kontinuiranu šetnicu otvorenu prema parku i gradu. Odnos između terena, tribina i iznimno tanke krovne plohe projektu daje jasan identitet, istodobno povezan s neposrednim okruženjem i čitljiv u širem urbanom mjerilu.

Stadion djeluje kao paviljonski vidikovac unutar krajolika. Uzdignuta šetnica omogućuje panoramsko kretanje duž oboda građevine, dok filigranska konstrukcija i suzdržana upotreba materijala naglašavaju lakoću nadstrešnice. Prostorni koncept uspješno objedinjuje krov, promenadu i umjetnu topografiju u jedinstven sustav javnih prostora, stvarajući novu razinu tla iznad znatnog dijela funkcionalnog programa. Vanjski prostor preuzima vodeću ulogu: otvorenost, kontinuirane vizure i odnos sa zelenilom imaju prednost pred reprezentativnim karakterom zatvorenih interijera.

U urbanističkom mjerilu prijedlog nudi dominatnu artiklaciju stadionskog kompleksa. Nekoliko odnosa između građevina, glavnih pravaca kretanja i rubova obuhvata ostaje općenito definirano, zbog čega je cjelokupni javni prostor manje jasan od primarnog arhitektonskog koncepta stadiona.