Stadion u obliku potkove otvara sjeverni kraj prema Maksimirskom parku i zadržava odnos gledališta s krajolikom kao temeljni prostorni motiv. Tribine, krov i drvena konstrukcija oblikuju zaobljeni volumen prekriven zelenilom, dok povišeni most-opservatorij uokviruje pogled prema parku i služi kao javna šetnica i vidikovac. U anketnom dijelu kompleks se razvija kao „sportski park” kroz koncentrične krajobrazne prstenove koji povezuju dvorane, atletiku i rekreacijske sadržaje u kontinuirani sustav kretanja i vegetacije.

U prvom krugu ocjenjivački sud pregledao je sve pristigle radove. Nakon pojedinačnog razmatranja projekata i interne rasprave eliminirani su radovi koji, prema mišljenju ocjenjivačkog suda, nisu pokazali dovoljnu koherentnost urbanističkog pristupa, projektnog prijedloga ili izvedivosti.

Manje uspješnima ocijenjeni su i projekti bez dovoljno specifičnog identiteta, projekti s nedovoljno uvjerljivim odnosom prema gradu te prijedlozi pretjeranog mjerila ili zahtjevnog održavanja.